Я хо-і--би--т--и---женер-м.
Я х____ б_ с____ і_________
Я х-т-в б- с-а-и і-ж-н-р-м-
---------------------------
Я хотів би стати інженером. 0 Mi------l---k - l-k-- -a-p-ofe----yu.M__ c_______ – l____ z_ p___________M-y- c-o-o-i- – l-k-r z- p-o-e-i-e-u--------------------------------------Miy̆ cholovik – likar za profesiyeyu.
Я--очу-на-ч-т--я-- універ--т-т-.
Я х___ н________ в у____________
Я х-ч- н-в-а-и-я в у-і-е-с-т-т-.
--------------------------------
Я хочу навчатися в університеті. 0 Y- -r--syu-u-m--s--t--------pi- s-a-ky.Y_ p________ m__________ n_ p__ s______Y- p-a-s-u-u m-d-e-t-o-u n- p-v s-a-k-.---------------------------------------YA pratsyuyu medsestroyu na piv stavky.
Я -р-ход-у---а---ку за к-рдоном.
Я п_______ п_______ з_ к________
Я п-о-о-ж- п-а-т-к- з- к-р-о-о-.
--------------------------------
Я проходжу практику за кордоном. 0 Sko-- my bud--o --r----a-y pen-iy-.S____ m_ b_____ o_________ p_______S-o-o m- b-d-m- o-r-m-v-t- p-n-i-u------------------------------------Skoro my budemo otrymuvaty pensiyu.
Я ш-ка--ро-о--.
Я ш____ р______
Я ш-к-ю р-б-т-.
---------------
Я шукаю роботу. 0 A---p---tk--vy-o-i.A__ p______ v______A-e p-d-t-y v-s-k-.-------------------Ale podatky vysoki.
У ці- -ра-н--є-з-ба-ато-безроб-т-и-.
У ц__ к_____ є з_______ б___________
У ц-й к-а-н- є з-б-г-т- б-з-о-і-н-х-
------------------------------------
У цій країні є забагато безробітних. 0 I me-s----h--a---a-d-r-he.I m_______________ d______I m-d-t-a-h-v-n-y- d-r-h-.--------------------------I medstrakhuvannya dorohe.
Većina ljudi se sjeća svog prvog dana u školi.
Međutim, ne sjećaju se više onog što se desilo prije.
Svoje prve godine života se gotovo uopće ne sjećamo.
Zašto je to tako?
Zašto se ne možemo sjetiti onog što smo proživjeli kao bebe?
Razlog za to leži u našem razvoju.
Jezik i pamćenje razvijaju se otprilike u isto vrijeme.
Kako bismo se nečega mogli sjetiti potreban nam je jezik.
Odnosno, potrebne su nam riječi za ono što smo proživjeli.
Naučnici su proveli različita ispitivanja s djecom.
Pritom su došli do zanimljivog otkrića.
Čim djeca nauče govoriti, zaborave sve što se desilo prije toga.
Početak jezika je ujedno i početak pamćenja.
Djeca nauče jako puno u svoje prve tri godine.
Svakoga dana doživljavaju nove stvari.
U tim godinama dolaze također do mnogo važnih otkrića.
Pa ipak sve to nestane.
Psiholozi taj fenomen nazivaju infantilnom amnezijom.
Ostaju samo one stvari za koje djeca imaju naziv.
Autobiografsko pamćenje pohranjuje lična iskustva.
Ono funkcionira kao dnevnik.
U njemu se sprema sve što je važno za naš život.
Na taj način autobiografsko pamćenje oblikuje naš identitet.
No njegov razvitak zavisio od usvajanja maternjeg jezika.
Svoje pamćenje možemo jedino aktivirati svojim jezikom.
Naravno da stvari koje smo doživjeli kao dijete nikad potpuno ne nestanu.
One su pohranjene negdje u našem mozgu.
Samo ih se više ne možemo sjetiti... - Zaista šteta, zar ne?